utorak, 25.11.2008.
zasto moje suze jos uvjek teku za onim so je proslo?
zasto jos uvjek nisam potpuno sretna?
oci su mi umorne od suza,od boli od proslosti od svega...
on je tu,sada. skupa smo 8 mj. ali je li to dovoljno da prekrije sve one godine tuge? sve ono sto sam prosla ostavilo je traga u meni.
a onaj koj mi je nanjeo toliko boli znam da ne moze zaboraviti,i da pije i da pati i da se kaje i da trune u svemu.da umire u proslosti.
a ti andi? koliko je vremena vec proslo...(?) zar je vec proslo toliko dugo odkad smo zadnji put pricali..pogledali se.. zagrlili ko frendovi? falis mi... fali mi sve to...ali znam da je za tebe gotovo,da se nemozes vratit. i nikad necu imat frenda ko sto si mi ti bio.ali sada mogu samo gledati tvoju sliku na mramoru,ostavio si mi samo sjecanje. R.I.P.
Bezbroj ce pitanje ostati bez odgovora i postojat ce nesto sto nikada necu saznati.. zasto je slijepac covjek koj voli? zasto voli kad toliko pati? mozda je ljubav samo bolest ili slabost srca u samoci ili varka sto tjera naivca da ga prevare vlastite oci..
ponedjeljak, 20.10.2008.
rijecima nemogu opisati koliko sam sretna.
ljudi koji su me povrijedili napokon su platili za sve.doslo je i to vrijeme.vrijeme naplate.vrijeme osvete.ali ne. ja se nisam ni trebala osvecivati sve je doslo samo od sebe.vrijeme je naplatilo svoje.
svi do jednoga platitili su mi za sve odjednom.ono sto se ceka dugo bude najslađe.a stvari su se napokon poslozile na svoje mjesto.i da i on,onaj koj me ubio iznutra,onaj koj mi je pucao u srce,da i ona,ona koja mi je zabila nož u leđa pred svima,i oni koji su mi se smijali..ali nikada,bas nikada im nebi napravila ono sta su oni meni.bila sam povrijeđena,umorna od zivota izgubljena i da i bila sam nitko.na dnu samog dna.i sama sam se uzdigla i stekla sve sto imam.i u mome zivotu ne postoji niti jedna osoba koja me nije razocarala.
sada imam moju ljubav <3 skupa smo 7 mj. i obozavaaam gaa. i svi su ljudi napokon tu.na okupu. i sada smo ko jedno oped.sad smo jaci nego ikad.a on koj me je nekada davno ubio iznutra koj mi je rastrgao dusu sada me gleda u oci i dozivjela sam to da se zaljubio ko i ja nekada i da je plakao zbog mene ponizen pred svima kao neka jednica,kao neka ostavljena zena,kao izgubljena dusa.kao ja nekada za njim. a ja sjedim sa ekipom u starom kaficu i smijem se i nazdravljam casom prema ljubavi bivsoj,a on gleda kajanjem u covjeka.u covjeka kojem je nekad bio sve.covjeka kojemu je nekad uzeo sve.
subota, 27.09.2008.
ako zelite na tren biti sretni - osvetite se
ako zelite zauvijek biti sretni - oprastajte
nasla sam srecu. napokon. savrseno sam sretna.
a ono sto je bilo brisem,vrijeme je da krenem slobodno da disem..
jos malo je njegov rođendan i dat cu mu poseban poklon (: oo da da..perwer.
a ljudi koji su mi nanjeli zlo znam da ce platit jer sve u zivotu se vrati dobro i lose zasluge i grijesi.
a ti koji si mi nanjeo nejvise rana,izrekao najvise lazi i najvise me povrijedio od svih.. pitam se kako me imas hrabrosti pogledati mi u oci?! kako me mozes traziti za drugu priliku?! kako mozese pricati sa mojim deckom poslije onoga iz proslosti?! ali nema veze... ti od mene nikada neces dobiti novu priliku niti iskren pogled niti jedan osmijeh,a vjeruj mi dozivjet cu to da zaljubis se kao i ja da osjetis i ljubav i bol u isto vrijeme na usnama.i moj ce decko jednog dana saznati sto si mi napravio a ti ces platiti za sve. jos uvjek ne razumijem kako si mi to mogao napraviti.. bila sam samo dijete...dijete puno ljubavi prema tebi.ali vise nisam dijete.proslo je puno godina i preboljela sam te i oprostila sam ti ali zaboravit ti nikada necu. i sada imam njega.kojeg najvise volim.vise od ikoga ikad.i nista nas nece razdvojit pa cak ni netko ko je obican dijelic tuzne mracne proslosti.
bio si mi sve glavni lik iz serije
ja djevojcica koja u sve vjeruje.
ponedjeljak, 22.09.2008.
danas je meni poseban dan.nama poseban dan.
danas je pola godine odkad smo ja i moja ljubav skupa.
bilo je svega i nadam se da cemo jos dugo izdrzati.znam da hocemo.
a sto je bilo bilo je.jedino je on uspio doci do velike ljubavi koju sam nekada osjecala prema nekome.ali taj netko je ostavio dubok trag,ranu koja je zacijelila i postala jos jedan od mnogih oziljaka,jedan od najdubljeih u mome srcu i sijecanju.nedavno je ponovno usao u moj zivot,s ponovnom namjerom da mi prekine srecu.kao neka kletva.ali nije uspio jer je tu sada moja ljubav koja je uz mene.znam da ce ta osoba iz proslosti platiti za sve sta mi radi.i isto tako znam da je laz da me voli jer da me voli nikada mi ono nebi napravio.ali ovo nije dan za lose uspomene ovo je sretan dan samo moj i od moje ljubavi (:
i sretna sam sto ga imam.sto iamo jedno drugo.sto ga volim.jer on je nesto najljepse u mome zivotu i vrijedilo je toliko dugo cekati na to.
i napokon mogu reci da sam sretna.da volim obitelj,prijatelje,i decka. da je sve napokon na nekom mjestu iako su sijecanja bolna ali bit cu kao druge vesela i mlada,dosta mi je tuge.
utorak, 09.09.2008.
meni je sada trenutno sve super u zivotu.al eto sad sam gledala slike stare od mene i mojih frendova.i best frenda.andija. kojeg vise nema.uzasno mi fali.nemoguce.svaki dan je bio kod mene pricali smo o svemu.odkad je umro kao da je s njim umrlo pola mene.sve nase tajne je ponio u grob.zauvijek zakopane.sve bih dala da je makar samo na minutu ovdije.sa svima nama.da barem mogu vratiti taj dan.i zelim da mi bar jos jednom andi puti pjesmu koja me uzasno iritirala.da mi se smije u facu kad kazem zescu glupost. sve one sitnice mi fale.nikada vise necu imati takvog frenda.bio je najbolji. i zauvijek ce ostati ono nase.
al jos sam davno shvatila da se zelje u zivotu ne ispunjavaju.i da moram zivjeti danas. ne osvrtati se nazad.meni i my love je jos malo pola godine hehe.i samo cu reci da ga uzasno puno volim i da sam sretna sto je uvijek uz mene.*
nadam se da nikada necete izgubiti frenda ili frendicu na ovaj nacin na koji sam ih ja izgubila.jer onda vise nema povratka.nema pomirenja.nema nicega.on zauvijek nestane a u vama ostanu sve neizrecene rijeci.sva sijecanja i bol. andijeva smrt svima nam je promjenila zivote a nekima u potpunosti.nikada vise nisu bili isti,boje se cak otici na njegov grob.sve se promjenilo do temelja,stara mu je poludila,stari ni poslje 2 god. nemoze vjerovat.zivi od sijecanja.a ja gledam tu obitelj kako propada.ljude kod kojih sam bila skoro svaki dan,koji su mi bili druga obitelj. ali ja se nemogu vracati nazad.previse je toga.prebolno je.i zato krecem dalje. ali sijecanje ostaje.to je najvrijednije ali i najbolnije.^^
petak, 29.08.2008.
ja nemam nista.nemam buducnosti.
jer se kroz nju vuce moja proslost koju nemogu pustiti iza sebe.
uz pjesmu cesto razmisljam kako mi je bilo prije.jesam li onda bila sretna?
jesam li ikada bila sretna? bila sam puna zelja.potpuno drugacija nego sad.al oped ista osoba.sjetim se lica kao da mi u snovima prolaze nevjerojatnom brzinom i svi oni me gledaju a ja sama stojim u krugu moje proslosti u krugu ljudskih bica koje sam izgubila.ne mogu zaboraviti.pogledam iza sebe i vidim rastrgane stranice i komadice moga srca.kao knjiga bez zapleta.gledam i razmisljam da li se to meni samo cini ili je to vrijeme stvarno vec tako daleko? zar je toliko proslo? i pustim jos koju suzu.i krenem prema naprijed jer jednostavno previse boli pogled u proslost.kao da uzvraca udarac.ali ne.oped sam tu.nazad.
a ti me gledas i ne shvacas
gubis se u mojim rijecima,zelis mi pomoci ali znas da nemozes.
a ja oped kunem sudbinu.ostajem sama
ljubavi nemam ti vise sta pruziti osim mali dio ljubavi koji je ostao u meni.
jer sve su mi uzeli.bas sve. i nemoj se ni truditi da shvatis jer neces.nemogu niti ja. tako je tuzno gledati mlado lice bez osmijeha.
ali umorna sam od svega.bas od svega. tuga je uvjek tu. nikada proljece meni vise nece doci i ova kisa znam nikad nece proci.stari oziljci na rukama me samo podsjecaju da je proslost stvarna.da nije samo jebena iluzija kao sta bi ja htijela. i teku mi suz dok pise ove rijeci.neznam zasto.ali svaka suza nosi svoje sjecanje.
neke stvari se ne zaboravljaju.neke slike te vjecno prate a neke rijeci ostaju da se nikad ne kazu.vise kaze sutnja.
petak, 15.08.2008.
sve mogu podnjeti.osim dvolicnosti.oo da.
jedna moja pogreska iz proslosti mi se sad obila u glavu.ali ja se ne kajem.zbog nicega.nikada ni nisam.ja i on cemo zauvjek biti bf. sta god ona napravila. to sto je njezin decko nju prevario samnom ne znaci da ce moj mene s njom.hahaha. a full mi je zao jer smo si bile predobre prije svega.priznajem da sam pogrijesila prije ali ja nista ne mogu uciniti da to promjenim a ona je htijela bit kucka i napravit meni isto ali nije uspjela.
nevolim probleme niti se svađat (al' kad se mora..) no ovo je bilo neizbjezno a kad meni neko pokusava oduzet ono za sta zivim i sto najvise volim najebe.
i samo da znas tako me je zivot naucio i kad najmanje nadas se sve cu da ti vratim.prije sam mozda pustala da me ljudi gaze al ne vise. svi koji su mi nanjeli zlo u zivotu skupo ce mi sada platit.jedan po jedan.
a moglo je biti srece.moglo je,ali sada vise ne.
srijeda, 06.08.2008.
neke ucinjene pogreske skupo placamo.
isprike ne vrijede.a kajanje jos manje.
sve stoji na tankoj liniji.
vrijeme se ne moze vratit.trenutci jos manje.
mislimo da je gotovo ali na kraju prebrodimo i to.
a svaka suza ostavlja oziljak.
ljubav.mrznja. sve je isprepleteno.
izgubljeno prijateljstvo.prijevara.
da smo barem svi ona slatka
nevina djeca koja s samo igraju i
zaboravljaju na brige i probleme.
ali nismo.zelje su pusti snovi.samo snovi.
za sve sto ucinimo smo mi glavni krivci.
sve u zivotu se vrati,dobro i lose,zasluge i grijesi.
nedjelja, 13.07.2008.
nocas gledam u zvijezde i pitam se sto je sudbina,ne obracam poornost na bol sto me obuzima...i plasim se da priznam da postojis..i da mi falis,fale mi dodiri,fale mi rijeci,fali mi osmijeh,fali mi lice...fale mi lazi..fale sitnice. i neznam kako cu dalje bez tebe..sto nam se dogodilo? kroz paucinu jos vracam vrijeme kad smo ti i ja bili tim.ali to je vrijeme daleko.predaleko. mozemo li se ikada vratiti na staro? mozemo li ponovno dotaknuti srecu.biti sretni.ja i ti.(?) pitam se postojimo li uopce >mi< u zadnje vrijeme. kao da smo stranci.a volim te i od sebe vise. prije smo zivjeli za sitnice,da ja tebe mogu zagrliti,poljubiti a ti mene nasmijati i pomrsiti dugu crnu kosu.zivjelis mo za trenutke kad bi bili sami.ali to se vrijele cini tako daleko.je li nasa ljubav dovoljno jaka da opstane.(?). bez tebe oci srecu ne vide. i dusa mi se umorila,umorna je od svega i zeli samo mir i nista vise..i osjecam se tako prazno poslije svega.kao da mi je netko iscupao srce i onda ga nasilu vratio.cak ni suza vise nema.nemogu opisati taj osjecaj koji osjecam. kao da je svejedno sto ce biti sutra,da li dobro ili lose i da li ce mis e srce od tuge razbiti.kao da nemam vise osjecaja,poslije svega..kao da mi ljudi mogu raditi bilo sta i da ce mi oped biti svejedno.neki ljudi imaju srece a neki i ne.jednostavno je tako.a neki su prokleti.
i u magli vrtim sve nase stare nasmijane slike moje,tvoje,ekipe,zivota.i pitam se da li su neki sretni kao i prije.(?) i nemogu gledati u buducnost ocima punim prosloti.sijecanja me lome.postala sam sama svoja sjena.moglo je biti srece.moglo je ali sada vise ne.
utorak, 08.07.2008.
posto sam i ja kao i blogerica Weki skuzila da me bas i ne poznajete toliko dobro te da prakticki nis neznate o meni odlucila sam da napisem nesto vise.
moje je ime Eni. imam svjeze navrsenih 17 god. i sd cu 3. srednje. volim sve sta nije normalno,volim eksperimentirati sa stvarima i sve sta se moze bi probala u zivotu iako me je ta osobina u proslosti jako puno kostala. imam piercing i tetovazu.kao osoba sam jako komplicirana,nisam jako emotivna,i ne zaplacem lako,al kada zaplacem to znaci da me netko jako povrijedio.nateze mi od svega padaju promjene,pa cak i ako one bile dobre..tesko mi se odvojiti od staroga. mrzim kad se dvije zenske tucu..izgledaju kao 2 kokosi koje se deru.isto tako mrzim kad na cesti vidim curu bas mrtvu pijanu koja misli da je frajerica a ljudi joj se smiju.
slusam cajke i hip hop..obozavam bit vani sa ekipom.klosarit okolo.pusit.radit sranja..pit.duvat. ugl. trovat se hehh. da me prvi put upoznate uopce nebite znali da sam ja zapravo duboko iznutra ovakva osoba kao tu na blogu. mnogo stvari ne govorim drugima pa cak ni najblizim prijateljima,vec zadrzim za sebe.
moj se zivot sastoji od jako puno padova a jako malo uspona.ali ti mali usponi su jako vrijedni. evo ensto ukratko o mome ne bas divnom zivotu..
sa 13 god. nasla sam pogresnu ljubav.voljela sma ga vise od icega,on je bio stariji od mene. sa 14 god. sam izgubila nevinost s njime a malo prije prekida napravio mi je ranu od koje ce mi ostati oziljak cijeli zivot.silovao me.bila sam u teskoj depresiji nakon toga. dandanas nitko od svih mojih bliznjih nezna za taj događaj.to je znao jedna frend kojeg sada vise nema.u to doba mi je postalo svejedno dal cu dozivjeti sutra i sta radim sama sa sobom.bila sam na samome rubu. u to doba dobro se sjecam bilo mi je 15 god. ja i moja ekipa upali smo u pakao droge,do onda smo samo pusili travu i nista vise od toga.ali naravno zabranjeno je voce najslađe.pokajali smo se sto smo probali one teske droge.nakon sto je jedan frend iz ekipe zavrsio u komuni.svi smo prestali s time.i dandanas ga gledam kako sece ulicama..sam.. i prođemo jedan pored drugoga kao da smo neznanci.
poslije tog teskog perioda uslijedio je novi. sve je pocelo savrseno.ja sam se pocela oporavljat od svega.prohodala sam s andrejem i sve je bilo super.jedne noci pijano stanje i ludiranje dovelo je do prometne nesrece u kojoj je meni poginuo naj frend. Andi <3 . nedugo zatim depresija je otjerala i frendicu u smrt. Martina <3. poslije toga i moj je zivot visio na koncu malo mi je falilo da si ga oduzmem.ali neznam ni sama kako presla sam preko toga,ali proslo je i to.u 16. god mi jen poceo dobar period zivota.napokon.uzivala sam sa frendovima,nova zaljubljivanja,avanturice.sve sta bi mlad covijek i trebao raditi u zivotu.sada imam decka kojeg volim najvise na svijetu.skupa smo 4 mj. kao i svaka veza i mi imamo problema ali mi to brzo rijesimo.
napokon sam sretna u zivotu. sve ovo sto sam prozivjela ucinilo me cvrstom osobom kakva sam danas i cijenim zivot najvise od svega jer mi ga bar zivimo a neki nemaju priliku ni za to.
